Predrag Stankovič : “Pravi trener kaže za mnom – a ne naprijed!”

 

Pozdrav Predrag ,ko te je uveo u borilački sport i kako je sve počelo ?

Od malih nogu pratio sam borilački sport i uvijek me privlačila sama pomisao na takmičenje u njemu. Iako su za moju generaciju u tom vremenu fascinantni bili sportovi poput karatea ili eventualno boksa – meni je fokus uvijek bio na kik-boksu. Danas takođe smatram da je kik-boks najzanimljiviji i najuzbudljivi sport u borilačkom svijetu. Sa treninzima sam počeo u isto vrijeme kao i Denis Marjanović te smo nas dvojica zajedno stasali u kik-boksu, rame uz rame. Banja Luka je poznata kao grad borilačkog sporta i iskreno mislim da je generacija u kojoj smo Denis i ja počeli sa bavljenjem ovim sportom – prva prava, kvalitetna borilačka generacija modernog kik-boksa na prostoru našeg grada. Tada nismo imali spektakularne uslove za trening ili bilo kakvu pažnju javnosti – a ipak smo uspijevali da postignemo sjajne rezultate! U tom teškom vremenu sam na ličnom iskustvu naučio koliko pažnje treba posvetiti i na koji način treba raditi sa mladim borcima – taj period me sigurno učinio boljim trenerom danas!

Kako je pala odluka da se okušaš u trenerskim vodama?
Nakon prestanka takmičarskog bavljenja kik-boksom – prvenstveno zbog promjene životnih prilika, odlučio sam da napravim pauzu od aktivnog prisustva u svijetu kik-boksa. Posvetio sam se nekim drugim sferama svog života – gdje sam napredovao i nizao uspjehe, ali sam kroz čitav taj period osjetio da mi kik-boks ipak previše nedostaje. Prema tadašnjoj procjeni, pravi potez bi bio povratak u sport u trenerskoj ulozi. Početkom ove decenije, ponovo sam se ujedinio sa Denisom Marjanovićem – te postao njegov trener. Naša uspješna era u kik-boksu, prepuna brojnih dostignuća, počela je spektakularnom pobjedom Denisa Marjanovića protiv Elmira Mehića u Sarajevu. Jedna stvar koju moram da istaknem, a vjerujem da će se složiti svi borci koji su postali treneri jeste činjenica da u ulozi trenera nervoza prije mečeva dostiže veće nivoe nego u takmičarskim danima – ali su i sve pobjede mnogo slađe!

Sa Denisom Marjanovićem postigao si izvrsne rezultate, kako sad gledaš na to razdoblje?
Denis Marjanović je borac sa kojim sam prošao najistaknutnija iskušenja koja borilački sport može da ponudi – a ta iskušenja su pružila nezaboravne uspomene. Bilo je brojnih pobjeda, ali i bolnih poraza – pogotovo onih u kojima su odluke bile nepravedne prema našem timu. Denis i ja smo zajedno od samog početka karijere – te mislim da smo više puta ispali istoriju našeg nacionalnog K1 sporta. Publici u Banja Luci, našem rodnom gradu, priuštili smo niz nezaboravnih borilačkih revija (“Fight For Glory” iz 2013.godine; “WFL-Laktaši” iz 2015.godine i “HEKTOR FIGHT NIGHT” iz 2019.godine) na kojima smo se uvijek takmičili sa protivnicima najvišeg nivoa -po tome nas pamte naši sugrađani, kao i cijeli Balkan! Denis Marjanović je jedini kik-bokser sa prostora Republike Srpske koji je osvojio pojas u dobro poznatoj, tada najimpozantnijom regionalnom organizacijom “Final Fight Championship – FFC”. Takođe sam posebno ponosan na činjenicu da smo proputovali čitav svijet i na svakoj borilačkoj sceni u najboljem svjetlu predstavili “HEKTOR TEAM” i našu državu! Prihvatali smo borbe koje niko drugi nije htio, borili se dva puta u sedam dana protiv ozbiljnih protivnika – te dokazali da niko ne smije da podcijeni srce šampiona!


Znamo da su borilački sportovi jako slabo zastupljeni i potpomogmnuti od drzavnih institucija pa i medija bar kod nas u Sloveniji.Kako je kod vas?
Još od svojih takmičarskih dana konstantno govorim da su borilački sportovi na našim prostorima nepravedno marginalizovani u svim aspektima. Iako smo u 2020.godini, ta situacija se nije mnogo poboljšala. Što se tiče medijske pažnje, kik-boks nije zastupljen u svakodnevnim medijima – pored ustaljenih regionalnih borilačkih internet portala (nažalost ne postoji ih mnogo) do medijskih nastupa nas dovodi samo lični trud i angažman pojedinih sportskih novinara u našem gradu. S toga sam u sklopu “HEKTOR TEAM” formirao i aktivan marketinški departman koji kreira inovativan sadržaj vezan za naš kompletan tim i svaki nastup na borilačkim takmičenjima. Mnogo reportaža, promotivnih serijala i snimaka borbi je dostupno na našem oficijalnom Youtube kanalu “kbs HEKTOR”! Pozvao bih sve organizovane borilačke klubove u regionu da strastveno pristupe marketinškom djelovanju – jer mnogi sjajni borci sa ovih prostora zaslužuju da budu prepoznati i to je nužan sportski aspekt u 21.vijeku! Kada govorimo o pomoći državnih institucija, 2019.godina je predstavljala korak unaprijed za “HEKTOR TEAM”. Kroz prethodne godine nismo uživali podršku – a ni pažnju Ministarstva porodice, omladine i sporta – ali je došlo do poboljšanja te situacije zahvaljujući činjenici da su naši uspjesi dostigli takav nivo da ih nije bilo moguće previdjeti. Takođe naš trud počinje da se prepoznaje i uvažava i na lokalnom nivou – u opštini Laktaši – koju od samog početka predstavljamo na najbolji način! Za sad je bitno da pomak postoji – a nadamo se da će iz malih okvira prerasti u velike!
Imaš svoj klub koji je jako renomiran na renomiran na našim prostorima, možeš li nam reći više o klubu?
Klub borilački sportova “HEKTOR” u našim prostorijama ( Balon “Klašnice” – Laktaši) dejstvuje od 2017.godine – dok smo moji požrtvovani borci i ja ime “HEKTOR” predstavljali na svim takmičenjima još od 2013.godine. Kroz svoj klub sam ostvario i nastavljam da ostvarujem sve svoje trenerske ambicije – stvaram i treniram svoje borce pripremajući ih za najviši nivo K1 sporta koji ćemo dosegnuti prije ili kasnije! Pored profesionalne sekcije, moj klub obiluje rekreativnim grupama gdje treniraju naši vjerni članovi, požrtvovani fanovi – svi su dio “HEKTOR” porodice! Uz rekreativce, takođe imamo i mlađe takmičarske grupe u kojima nastaju nove nade kik-boksa! Zahvaljujući istaknutim rezultatima postignutim na najvećem nivou svjetskoj K1 sporta, moji borci su poznati po sjajnoj fizičkoj spremi – s toga smo zbog velikog interesovanja razvili naš “HEKTOR TEAM” i u fitness/bodybuilding sportskoj industriji! U ponudi imamo individualne, polu-individualne i grupne treninge za oblikovanje tijela koji uz specifične planove ishrane i suplementacije dovode do vrhunske fizičke spreme! Sve na jednom mjestu – “HEKTOR TEAM”!


Kako si kao trener video meč Pantić-Petje?
Kada govorimo o borbi našeg Čede “TDI” Pantića protiv čuvenog Samo Petjea, prva stvar koju moram da napomenem jeste činjenica da je ovo sigurno najkvalitetnija borba regionalnog kik-boksa u zadnje vrijeme! Samim tim ovo je bila spektakularna pobjede Čede “TDI” Pantića i njegov najveći uspjeh u karijeri! U intervjuima prije meča i kroz naš promotivni serijal “JEDAN JE KRALJ” napominjao sam da očekujem težak meč i priželjkujem pobjedu na bodove preko sudijske odluke. Sve se ostvarilo – od početka do kraja, Čedo “TDI” Pantić i Samo Petje su pružili meč u kojem smo vidjeli sve moguće čari kik-boksa. Ishod jeste bio neizvjestan, ali je naša pobjeda čista! Dominacija koju je Čedo pokazao u prve dvije runde je san svakog trenera, pogotovo protiv borca kakav je Samo Petje – koji se pojavio na vrhuncu fizičke i mentalne spreme, bio je to onaj pravi Petje iz najboljih dana. Zaprijetiti takvom borcu je uvijek težak zadatak, ali je Čedo “TDI” Pantić to činio s lakoćom u početne dvije runde – što je na kraju napravilo pobjedonosnu razliku. Nanošenje teških udaraca doprinijelo je smanjenju sposobnosti našeg šampiona koji je djelimičnu izgubio snagu, ali je pobjeda ostala u našim rukama! Za svaki sljedeći meč Čede “TDI” Pantića, poruka je ista – BILO KO, BILO KAD, BILO GDJE!

Pre par godina sam imao čast prisustvovati izuzetnom eventu WFL u Laktašima, možemo li se nadati reprizi?
2015.godine se na prostoru Opštine Laktaši desio famozni i planetarno popularni borilački event “World Fighting League – Laktaši”. Renomirana organizacija “WFL” predvođena vlasnikom, proslavljenim kik-bokserom Melvinom Manhoefom organizovala je taj event pod okriljem “HEKTOR TEAM”. Borbe su mogle biti gledane na državnoj frekvenciji u Republici Srpskoj i brojnim televizijama širom svijeta – a u glavnoj borbi fantastičnim nokautom trijumfovao je naš Denis Marjanović! Zahvalni smo što je taj event bio i medijski propraćen od strane “Fight Madness” medija! Prošle godine, štafetu od “WFL” preuzeo je naš inauguralni “HEKTOR FIGHT NIGHT” event! “HFN” je nova organizacija na našim prostorima koju sam osnovao uz “HEKTOR TEAM” – da bih pružio platformu za takmičenje svim regionalnim borcima i pokazao kako je moguće organizovati revije svjetske klase na našim prostorima. Na oficijalnom Youtube kanalu “HEKTOR TEAM” – “kbs HEKTOR”možete pogledati promotivni serijal vezan za inaguralni “HEKTOR FIGHT NIGHT” event kao i sjajan aftermovie “HFN” događaja te se uvjeriti u nezaboravnu atmosferu! Takođe se što prije nadamo novom “HEKTOR FIGHT NIGHT” eventu i prisustvu “Fight Madness” ekipe!

Kako se ti i tvoji borci nosite sa COVID-19, kako si ti prilagodio treninge za borce?
Zahvaljujući svom višedecenijskom prisustvu u sportu uz veliku želju za konstantnim usavršavanjem stekao sam kvalitetno znanje o ljudskom organizmu i o značaju imuniteta za čovjeka. S toga mi je prvobitni cilj za vrijeme pandemije COVID-19 da podignem nivo svijesti o načinu očuvanja imuniteta – kako članovima svog kluba, tako i svima koji nas prate. To sam činio kroz “HEKTOR LIVE” uključenja koja su dostupna za pregled na svim društvenim mrežama mog kluba. Kada govorimo o sportskoj strani ove pandemije, za “HEKTOR TEAM” kao i za svaki borilački kolektiv na ovim prostorima – bilo je jako teško prilagoditi se na novonastalu situaciju. Efektivan marketing je naše borce održao u oku javnosti, što ih je inspirisalo za trening i u najtežim uslovima. Nažalost nismo mogli da riješimo svaki problem u ovoj novoj realnosti. Virus COVID-19 nam je poremetio plan organizacije i plan takmičenja. “HEKTOR FIGHT NIGHT” organizacija trebala je da održi 2 borilačka eventa ove godine – u aprilu i septembru, ali smo u tome bili spriječeni. To je redukovalo broj borbi naših boraca u 2020.godini – ali naravno to nije uticalo na njihov trening. Svaki borac “HEKTOR TEAM” je imao individualno prilagođen plan treninga, ishrane i suplementacije tokom ovog perioda te je to pomoglo kompletnoj formi našeg tima. Fizička sprema je na vrhunskom nivou, ali je vidna želja za borbama u ringu – s toga se nadamo da se situacija što prije vraća u normalu i da će 2021.godina biti za pamćenje!

Ako se sada osvrneš, da li bi I šta mijenjao u svom sportskom životu?

Zavisno od tačke gledišta, postoje stvari koje bih volio da promijenim – ali to naravno zavisi od mnogih okolnosti. Sigurno je da bih volio da sam duže bio prisutan u takmičarskom svijetu kik-boksa jer ne bih odustao dok ne ostvarim sve zacrtane ciljeve! Moji borci i poznanici mi često kažu da bih postao planetarno poznat, uspješan i renomiran borac zato što posjedujem neponovljivu disciplinu i posvećenost. Kada razmišljam o tome, često to posmatram i sa drugog aspekta – možda mi je baš kraća takmičarska karijera omogućila da i u današnjici sa istim žarom treniram svoje borce i provodim vrijeme u sali svog kluba. Sigurno je da će uvijek postojati brojne želje i razmišljanja – ali ja sam čovjek koji se ne osvrće u prošlost, već se konstatno bori za bolji budućnost!

• Na koju stvar u životu nikad ne bi pristao?
• Često od svojih najbližih čujem slična pitanja sa poveznicom za nedostatak materijalne podrške u svijetu kik-boksa. Uvijek im kažem – nikadne bih pristao da za bilo kakvu materijalnu dobit zamijenim sve uspomene, uspjehe i doživljaje koje sam stekao kroz borilački sport. Nijedna basnoslovna finansijska ponuda ne bi uspjela da me odvoji od mog kluba i mojih boraca – zato što je kik-boks u meni stvorio mentalitet da nema odustajanja ili zadovoljavanja utješnim nagrada već da se do kraja treba boriti za svoje snove!


Koje ljudske osobine cijeniš?
Borilački sport je posebna okolina u kojoj su prisutni razni tipovi ljudskih karaktera. 20 godina u borilačkom sportu me je naučilo brojnim životnim lekcijama koje nikada neću da zaboravim. Kroz kik-boks spoznao sam obe krajnosti ljudskih ličnosti i to me podstaklo da izričito cijenim ove osobine:
– odgovornost –lojalnost- poštenje
Koji su najpoznatiji borci sa kojima si do sada surađivao?
U kik-boksu sreo sam se sa mnogim poznatim borcima koji su na mene ostavili brojne utiske. Naravno moram da istaknem Denisa Marjanovića i Čedu “TDI” Pantića – dva osnovna aduta “HEKTOR TEAM” u svom dobu i dva vrhunska borca. 2015.godine zahvaljujući projektu “WFL – Laktaši” imao sam priliku da surađujem sa čuvenim Melvin Manhoefom. Impozantnu impresiju na mene je ostavio i renomirani Pavel Zhuravlev – od koga sam stekao mnoge fragmente znanja u kik-boksu. Moj dugogodišnji prijatelj je i Stefan Leko – borac koji je u K-1 sportu od samog početka i posjeduje neprocjenjiva iskustva koja nesebično dijeli sa mnom.

Ko je Predrag Stanković, kada nije u ringu?
Zbog moje velike posvećenosti kik-boksu i razvitku “HEKTOR TEAM”, često se nađem u nedostatku slobodnog vremena. To je pravi dokaz da je moja ljubav prema sportu veliki dio mog života i ličnosti. Ipak, da bismo bili ostvareni – moramo se diversifikovati kao ljudi. Kada nisam u ringu ili u teretani, trudim se da najviše vremena posvetim svojoj porodici. Zdrava porodica je osnova svakog društva i čini suštinu svakog dobrog čovjeka. Pored brojnih obaveza, trudim se da budem što bolji sin, suprug i otac.
Takođe veliku ljubav gajim i prema kućnim ljubimcima – naročito prema psima. Jedna od najvećih životnih istina jeste da je pas čovjekov najbolji prijatelj!

Kako bi sebe opisao u tri rečenice?
• Neko ko djelima uvijek stoji uz svoje riječi.
Spreman da se žrtvujem za ljude koje volim.
Čovjek koji neće odustati dok ne ostvari svoje snove!
Koji je tvoj omiljeni moto?
Moj omiljeni trenerski moto jeste “Pravi trener kaže za mnom – a ne naprijed!”Još od svojih početaka u sportu, uvijek sam se trudio da budem primjer – kako u prošlosti svojim kolegama, tako i sada svojim borcima. Smatram da autoritet i poštovanje u sportu može da uživa samo neko ko je voljan da se žrtvuje za konačni cilj – na svaki mogući način!
 Na koji uspjeh u životu si najviše ponosan?
Što se sportskih uspjeha tiče, najviše sam ponosan na momente kada je Denis Marjanović osvojio “FFC” pojas u srednjoj kategoriji i kada je Čedo “TDI” Pantić postao šampion organizacije “MEGDAN” u lakoj kategoriji.
Što se tiče privatnog života, sigurno da sam najponosniji na činjenicu da sam otac troje predivne djece i da sam spreman da ih podržim u svakoj njihovoj ideji – te da zajedno izgradimo bolju budućnost!

Koja je tvoja omiljena hrana?
Već 20 godina primjenjujem striktne planove ishrane koji uz naporne treninge testiraju moje tijelo i moj karakter do krajnjih granica. Da bih ostvario sve svoje zamisli u sportu – usvojio sam moto “ne jedite zbog ukusa, jedite zbog performansa”. Konstantne kalkulacije vezane za unos proteina, ugljenih hidrata i masti su me odvojile od hrane u kojoj se ukusom najviše uživa – ali su mi i načinile ishranu osnovom zdravog života. U mom režimu ishrane ima mjestu za jedan dan sedmično u kojem sprovodim “refeed”proces – opštepoznato “punjenje”ni tada mi najviše pažnje privlače raznorazni slatkiši, koji su vjerovatno moj jedini porok.

Koji je tvoj najteži meč u karijeri trenera do sad?
Svojim borcima uvijek kažem da je svaki meč težak i izazovan na svoj način. Nije mi lako da izdvojim izrazito teške mečeve, zato što “HEKTOR TEAM” od prvog dana prihvata najveće izazove.
Kroz trenersku karijeru sa Denisom Marjanovićem istakao bih epski sudar sa čuvenim Ibrahimom El Bounijem, Denisovu sjajnu pobjedu protiv “Glory” borca – Casey Greena, a i situaciju kada smo u rasponu od 7 dana odradili dvije kvalitetne borbe u najvećim organizacijama – u “WFL” protiv Hassan Kardesa i u “FFC” protiv Nikite Chuba.
Sa Čedom “TDI” Pantićem svakako bih napomenuo fenomenale pobjede protiv Tea Mikelića i Samo Petjea – sa napomenom da Čedo “TDI” Pantić ima tek 24 godine i da mu je ovo početak uspona u svjetski vrh K1 sporta!

Šta bi se moralo dogoditi da Predrag napusti sport I totalno promijeni stil života?
Morao bih ponovo da se rodim – u nekom drugom izdanju, u nekim drugim uslovima, a prvenstveno sa drugačijim karakterom. U sadašnjosti, sport je moj način života!
Kako poslije napornih treninga puniš svoje baterije?
Moj način života i princip treninga mi omogućava odmor samo dva dana sedmično – srijedom i nedjeljom. Srijedu posvećujem oporavku svog tijela kroz masaže, saunu i razne rehabilitacione procese. Smatram da nema boljeg ulaganja od ulaganja u sopstveno tijelo! Nedjeljom regenerišem svoj kompletan organizam, a naročito nervni sistem, kroz san, odmor i opušteniju ishranu. Svakako bez obzira na odmor, ne prođe nijedan momenat – a da ne razmišljam o načinu na koji mogu da unaprijedim svoje borce i svoj “HEKTOR TEAM”!

Tvoja poruka našim čitaocima?
Želio bih da pozdravim sve pratioce “Fight Madness” borilačkog medija i pozovem ih da nastave da podržavaju Vaš rad – prvenstveno jer Vi to zaslužujete, a i jer su borilački mediji jedini način da svaki borilački sport postane zastupljen u svakodnevnici našeg regiona!

 

Hvala na razgovoru i sretno !!

Milan Krušič

Share this post: