Pozdrav g. Beneta i hvala da ste si uzeli vrijeme za ovaj razgovor,kad sam se malo raspitao o vas u borilačkim krugovima puno ljudi mi je reklo o vas , da ste legenda i izuzetni čovjek,kako vi sebe doživljavate i da li vam godi što vas ljudi poštuju i cijene ?
Pozdrav tebi i čitateljima,hvala ti na ovom ali sasvim sigurno se ne doživljavam legendom  možda sam samo malo pre dugo u ovom poslu. Naravno da godi kada ljudi cijene ono što radite ali mislim da je trenerski posao samo jedan zahtjevan zanat koji se dugi uči pa ako onda još imate sreće da radite sa pravim ljudima onda je to dobitna kombinacija. Jedna thai poslovica kaže da su pravi borci dijamanti koji se takvima rađaju, a trener im samo brusi rubove. Znači draguljar .

Kako ste zapravo počeli sa bavljenjem borilačkim vještinama i ko vam je zapravo bio inspiracija ?
Pa odrastao sam u zagrebačkom olimpijskom selu  Dubravi, bilo je jedno kino u kvartu a na repertoaru uglavnom kung fu filmovi, bruce lee naravno..uglavnom isli smo svi u kino a nakon toga skakali po ulici izrađivali nunčake i izvodili koje kakve udarce.
Kojim borilačnim sportovima ste se sve bavio do sada ?
Potaknut kinom kung fu je bio prvi odabir, nakon toga sam promijenio stil, pa sam pokušao full contact , a onda sam otkrio thai boxing kod Zorana Rebca i ljubav se rodila. Na prvom treningu sam znao da je to to. Unutar kluba smo imali mogućnost trenirati i tae kwon do i tai chi pa sam i to neko vrijeme koristio.
Zašto baš borilački sportovi ?
Teško je to objasniti, oduvijek sam bio sportaš ali veliki sam individulac pa mi se boravak u momčadskim sportovima nikada nije previše dopadalo. Kod borilačkog sporta postoji ta komponenta natjecanja sa samim sobom i naravno sa protivnikom. Jako je bitna ta psihička komponenta jer se igramo sa elementarnim nagonom za preživljavanjem i moram priznati to je još uvijek jedan od faktora koji me fascinira u sportu.
Dali se još sječate vašek prvog nastupa i kako je završio ?
Kako da ne poražen sam 2:1 odlukom sudaca ( pokrali me  , šalim se), sjećam se da je zadnjih 15 sec do kraja trajalo vječnost , nakon toga sam znatno promijenio pristup treningu.
Dok ste još bio aktivni borac koji vam je bio najteži meč ?
Pa moram biti iskren, kako sam zapravo jedan od tvoraca thai boxing scene u hrvatskoj nisam baš imao previše mečeva ali pamtim jedne batine, tada sam već radio kao trener i jednom mom borcu je na zadnjem sparingu slomljen nos pa sam ga 5 dana kasnije zamjenio u meču. Pogreška  inače sam nastupao do 59kg ili 63kg a meč je bio do 75kg. Dobio sam lijepih batina  sva sreća kut me spasio bio je prekid u drugoj.
Koji vam je bio največi uspijeh ?
Kao borac nisam bio pretjerano uspješan, u to vrijeme nije bilo previše mečeva , a i 1993 sam doživio težu saobračajnu nesreću nakon koje je bavljene borilačkim sportom postalo vrlo upitno.
Kako vi vidite i doživljavate borilački sport nekad i sad ?
Nekada smo bili puno veći entuzijasti, više smo to željeli ali je to bila samo zabava i hoby. Borilački sport se danas razvio u vrlo ozbiljno natjecanje i pristup sportu je znatno drugačiji.
Imate i svoj klub LEON GYM, kako je pala odluka da ga osnujete i dali nam možete predstaviti LEON GYM ?
Pa ja sam bio jedan od osnivača Holly Spirita jednog od prvih klubova u Hrvatskoj pa kada sam nakon 5 godina rada osjetio potrebu da nešto radim drugačije, zahvalio sam se svojim trenerima i sa Z.Čačijom pokrenuo »Barun Trenk«, bili smo jako uspješni 10 ak godina, a onda su se stvari počele urušavati pa smo se dogovorili da se razdvojimo. Nakon toga sam pokrenuo leon gym tako mi je najlakše bilo napraviti tranziciju. Danas smo kickboxing klub koji radi sa 20ak amaterskih boraca i od samog osnutka je u vrhu hrvatskog kickboxinga, također brinemo za3 borca kojima pokušavamo izgraditi prof karijeru kao i za 2 borca koji se natječu u MMA a mi pomažemo svojim poznavanjem stand up borbe. Ono što je najvažnije za reći Leon gym nisam samo ja, tu je i predsjednik Kluba Admir Gračić i još mnoštvo članova koji nam pomažusvojim znanjem u svim aspektima rada i kojima se evo i ovim putem zahvaljujem na pomoći jer bez njih mnoštvo stvari nebi bilo moguće. Za velike rezultate je potrebna poprilčno velika organizacija i iskreno se nadam se da ću dočekati vrijeme kada ću moći biti samo trener .
Šta mora borac posjedovati , da može uopče trenirati sa vama i kod vas ?
Želju!! Trener može borcu dati sve osim želje, ako nema tog unutarnjeg poriva nema ni borca.

Nedavno sam vas promatrao u Zagrebu dok su se vaši borci borili, fascinantno mi je bilo da ste za vreme borbi bio neverovatno smiren i skuliran ,bez vikanja bez gestikuliranja pa čak ako je vaš borac poražen zagrlio ste ga i čestitao mu, da li je to samokontrola ili način razmišljanja i života ?
Mnogi moji borci se baš i nebi složili sa Vama , Ne znam vjerujem u samokontrolu jer mislim da trener u kutu ne smije izgubiti glavu, temperament je u kutu samo jedan alat za rad, kada bih stalno bio neurotičan ne bi me shvaćali ozbiljno kada poludim .
Trenirali i suradjivali ste s mnogima ko vas se najviše dojmio i zašto ?
Teško je to reći, bilo je doista puno boraca u 27 godina trenerskog rada, nacionalne prvake već odavno ne brojim ali bilo je mnoštvo osvajača svjetskih medalja i preko 15 profesionalnih titula.
Ako smijem odlučio bih se za trojicu i molim ostale da se ne uvrijede ali to su neke stvari koje su obilježile i moju karijeru i poimanje sporta. I ne nabrajam ih po važnosti 
Goran Borović, nevjerojatna je količina discipline i rada koju je uložio u sport, mislim da je to borac koji ima najviše medalja i mečeva na ovim prostorima. U preko 300 mečeva nastupao je i borio se sa najboljima u klasičnom boksu, savate boksu, kickboxingu i thai boxingu. Osvajao svjetske naslove i ostajao posve isti predani natjecatelj. Doista fascinantna karijera.
Jasmin Bečirović koji je uložio ogroman trud da postigne nešto u ovom sportu i nikada neću zaboraviti scenu sa SP u thai boxingu u Bangkoku kada mu je u polufinalnoj borbi izletilo koljeno u ringu, pao je, sam ga vratio na mjesto i završio meč do kraja. Naravno da nije mogao nastupiti u finalnoj borbi ali samim tim postupkom je pokazao da je šampion.
Augustin Miletić koji nažalost nije više aktivan zbog nezgodne ozljede koljena ali koji je imao potencijal da dosegne najviše stvari i koji je meni kao treneru donio trenerski gral nastup na večernjoj priredbi na Lumpini stadionu.
Vaše mišljenje o nedozvoljenim supstancama u sportu ?
Doping je sve prisutan i jako se teško nositi sa tim problemom. Borci su pod pritiskom interneta i priča »svi to uzimaju« skloni tome ali mislim da je to loše kako za borce tako i za sport.
Borba u ringu nije samo puka snaga i izdržljivost postoji mnogo više od toga i borci bi se trebali okrenuti ka razvijanju tih sposobnosti, a ne tražiti kratice.
Svaki put kad se sretnemo imate osmijeh na licu i neverovatno ste smireni, dali se ikad naljutite i kako izgleda Leon Beneta kad je ljut ?
Naljutim se i te kako i ne želite me vidjeti takvog , vjerujte 
Koje ljudske osobine najviše cijenite ?
Odanost!
Znamo ,da su borilački sportovi jako slabo zastupljeni i potpomognuti od državnih institucija pa i medija bar kod nas u Sloveniji .Kako je kod vas ?
Stvari nisu baš blistave ali imam osjećaj da se polako pomičemo sa mrtve točke. Moramo prihvatiti da dio problema leži i na nama koji se bavimo sportom, moramo biti bolje organizirani i bolje koordinirati pokušaje da približimo sport mainstreamu.
Ako se sada osvrnete natrag dali bi i šta mijenjali u svom sportskom životu ?
Uvijek postoje stvari koje bi mogle biti bolje ali generalno govoreći, volim ono što radim i to nikada ne bih mjenjao.
Na koju stvar u životu ne bi nikad pristali ?
Prodati meč u ringu.
Koji su najpoznatiji borci, s kima ste do sada surađivali ?
Uf pa trenirao sam bar u nekoj fazi karijrere ili njihovih početaka
Gorana Borovića, Emila Zoraja, Mladena Brestovca, Ivana Gluhaka,Jasmina Bečirovića, Sanela Muslića, Stipana Radića, Boglarku Brunner, Srđana Špirka.
Ko je Leon Beneta kad nije u ringu ?
Easy going osoba koji voli dobru hranu i dobro društvo!
Kako bi sebe opisao u tri rečenice ?
Teško mi je o sebi pre dugo se bavim drugima 
Na koji uspjeh u životu ste najviše ponosni ?
Nastup na Lumpiniju, kada sam počeo sa trenerskim poslom to mi se činilo kao san, ne mogu zaboraviti osjećaj kada smo nastupali tamo, kao ostvarenje dječačkog sna.
Koja je vaša omiljena hrana ?
Jako volim thai hranu a odmah poslije toga grah, gulaš i čobanac 
Kako i sa čim punite svoje baterije od treninga posla i stresa ?
Volim kuhati , pročitati dobru knjiga i otići u kazalište ili kino
Šta bi se moralo dogoditi, da Leon Beneta napusti sport i totalno promijeni stil života ?
Moram priznati da je bilo trenutaka kada bih pomislio da se ostavim svega, ali mislim da ne bih mogao živjeti bez ovog stresa 
Vaša poruka našim čitateljima ?
Želim Vam svima sretan Božić i uspješnu 2018-u!

Hvala vam na razgovoru i sve najbolje unaprijed !

Milan Krušič

 

 

Pozdrav g. Beneta i hvala da ste si uzeli vrijeme za ovaj razgovor,kad sam se malo raspitao o vas u borilačkim krugovima puno ljudi mi je reklo o vas , da ste legenda i izuzetni čovjek,kako vi sebe doživljavate i da li vam godi što vas ljudi poštuju i cijene ?
Pozdrav tebi i čitateljima,hvala ti na ovom ali sasvim sigurno se ne doživljavam legendom  možda sam samo malo pre dugo u ovom poslu. Naravno da godi kada ljudi cijene ono što radite ali mislim da je trenerski posao samo jedan zahtjevan zanat koji se dugi uči pa ako onda još imate sreće da radite sa pravim ljudima onda je to dobitna kombinacija. Jedna thai poslovica kaže da su pravi borci dijamanti koji se takvima rađaju, a trener im samo brusi rubove. Znači draguljar .

Kako ste zapravo počeli sa bavljenjem borilačkim vještinama i ko vam je zapravo bio inspiracija ?
Pa odrastao sam u zagrebačkom olimpijskom selu  Dubravi, bilo je jedno kino u kvartu a na repertoaru uglavnom kung fu filmovi, bruce lee naravno..uglavnom isli smo svi u kino a nakon toga skakali po ulici izrađivali nunčake i izvodili koje kakve udarce.
Kojim borilačnim sportovima ste se sve bavio do sada ?
Potaknut kinom kung fu je bio prvi odabir, nakon toga sam promijenio stil, pa sam pokušao full contact , a onda sam otkrio thai boxing kod Zorana Rebca i ljubav se rodila. Na prvom treningu sam znao da je to to. Unutar kluba smo imali mogućnost trenirati i tae kwon do i tai chi pa sam i to neko vrijeme koristio.
Zašto baš borilački sportovi ?
Teško je to objasniti, oduvijek sam bio sportaš ali veliki sam individulac pa mi se boravak u momčadskim sportovima nikada nije previše dopadalo. Kod borilačkog sporta postoji ta komponenta natjecanja sa samim sobom i naravno sa protivnikom. Jako je bitna ta psihička komponenta jer se igramo sa elementarnim nagonom za preživljavanjem i moram priznati to je još uvijek jedan od faktora koji me fascinira u sportu.
Dali se još sječate vašek prvog nastupa i kako je završio ?
Kako da ne poražen sam 2:1 odlukom sudaca ( pokrali me  , šalim se), sjećam se da je zadnjih 15 sec do kraja trajalo vječnost , nakon toga sam znatno promijenio pristup treningu.
Dok ste još bio aktivni borac koji vam je bio najteži meč ?
Pa moram biti iskren, kako sam zapravo jedan od tvoraca thai boxing scene u hrvatskoj nisam baš imao previše mečeva ali pamtim jedne batine, tada sam već radio kao trener i jednom mom borcu je na zadnjem sparingu slomljen nos pa sam ga 5 dana kasnije zamjenio u meču. Pogreška  inače sam nastupao do 59kg ili 63kg a meč je bio do 75kg. Dobio sam lijepih batina  sva sreća kut me spasio bio je prekid u drugoj.
Koji vam je bio največi uspijeh ?
Kao borac nisam bio pretjerano uspješan, u to vrijeme nije bilo previše mečeva , a i 1993 sam doživio težu saobračajnu nesreću nakon koje je bavljene borilačkim sportom postalo vrlo upitno.
Kako vi vidite i doživljavate borilački sport nekad i sad ?
Nekada smo bili puno veći entuzijasti, više smo to željeli ali je to bila samo zabava i hoby. Borilački sport se danas razvio u vrlo ozbiljno natjecanje i pristup sportu je znatno drugačiji.
Imate i svoj klub LEON GYM, kako je pala odluka da ga osnujete i dali nam možete predstaviti LEON GYM ?
Pa ja sam bio jedan od osnivača Holly Spirita jednog od prvih klubova u Hrvatskoj pa kada sam nakon 5 godina rada osjetio potrebu da nešto radim drugačije, zahvalio sam se svojim trenerima i sa Z.Čačijom pokrenuo »Barun Trenk«, bili smo jako uspješni 10 ak godina, a onda su se stvari počele urušavati pa smo se dogovorili da se razdvojimo. Nakon toga sam pokrenuo leon gym tako mi je najlakše bilo napraviti tranziciju. Danas smo kickboxing klub koji radi sa 20ak amaterskih boraca i od samog osnutka je u vrhu hrvatskog kickboxinga, također brinemo za3 borca kojima pokušavamo izgraditi prof karijeru kao i za 2 borca koji se natječu u MMA a mi pomažemo svojim poznavanjem stand up borbe. Ono što je najvažnije za reći Leon gym nisam samo ja, tu je i predsjednik Kluba Admir Gračić i još mnoštvo članova koji nam pomažusvojim znanjem u svim aspektima rada i kojima se evo i ovim putem zahvaljujem na pomoći jer bez njih mnoštvo stvari nebi bilo moguće. Za velike rezultate je potrebna poprilčno velika organizacija i iskreno se nadam se da ću dočekati vrijeme kada ću moći biti samo trener .
Šta mora borac posjedovati , da može uopče trenirati sa vama i kod vas ?
Želju!! Trener može borcu dati sve osim želje, ako nema tog unutarnjeg poriva nema ni borca.

Nedavno sam vas promatrao u Zagrebu dok su se vaši borci borili, fascinantno mi je bilo da ste za vreme borbi bio neverovatno smiren i skuliran ,bez vikanja bez gestikuliranja pa čak ako je vaš borac poražen zagrlio ste ga i čestitao mu, da li je to samokontrola ili način razmišljanja i života ?
Mnogi moji borci se baš i nebi složili sa Vama , Ne znam vjerujem u samokontrolu jer mislim da trener u kutu ne smije izgubiti glavu, temperament je u kutu samo jedan alat za rad, kada bih stalno bio neurotičan ne bi me shvaćali ozbiljno kada poludim .
Trenirali i suradjivali ste s mnogima ko vas se najviše dojmio i zašto ?
Teško je to reći, bilo je doista puno boraca u 27 godina trenerskog rada, nacionalne prvake već odavno ne brojim ali bilo je mnoštvo osvajača svjetskih medalja i preko 15 profesionalnih titula.
Ako smijem odlučio bih se za trojicu i molim ostale da se ne uvrijede ali to su neke stvari koje su obilježile i moju karijeru i poimanje sporta. I ne nabrajam ih po važnosti 
Goran Borović, nevjerojatna je količina discipline i rada koju je uložio u sport, mislim da je to borac koji ima najviše medalja i mečeva na ovim prostorima. U preko 300 mečeva nastupao je i borio se sa najboljima u klasičnom boksu, savate boksu, kickboxingu i thai boxingu. Osvajao svjetske naslove i ostajao posve isti predani natjecatelj. Doista fascinantna karijera.
Jasmin Bečirović koji je uložio ogroman trud da postigne nešto u ovom sportu i nikada neću zaboraviti scenu sa SP u thai boxingu u Bangkoku kada mu je u polufinalnoj borbi izletilo koljeno u ringu, pao je, sam ga vratio na mjesto i završio meč do kraja. Naravno da nije mogao nastupiti u finalnoj borbi ali samim tim postupkom je pokazao da je šampion.
Augustin Miletić koji nažalost nije više aktivan zbog nezgodne ozljede koljena ali koji je imao potencijal da dosegne najviše stvari i koji je meni kao treneru donio trenerski gral nastup na večernjoj priredbi na Lumpini stadionu.
Vaše mišljenje o nedozvoljenim supstancama u sportu ?
Doping je sve prisutan i jako se teško nositi sa tim problemom. Borci su pod pritiskom interneta i priča »svi to uzimaju« skloni tome ali mislim da je to loše kako za borce tako i za sport.
Borba u ringu nije samo puka snaga i izdržljivost postoji mnogo više od toga i borci bi se trebali okrenuti ka razvijanju tih sposobnosti, a ne tražiti kratice.
Svaki put kad se sretnemo imate osmijeh na licu i neverovatno ste smireni, dali se ikad naljutite i kako izgleda Leon Beneta kad je ljut ?
Naljutim se i te kako i ne želite me vidjeti takvog , vjerujte 
Koje ljudske osobine najviše cijenite ?
Odanost!
Znamo ,da su borilački sportovi jako slabo zastupljeni i potpomognuti od državnih institucija pa i medija bar kod nas u Sloveniji .Kako je kod vas ?
Stvari nisu baš blistave ali imam osjećaj da se polako pomičemo sa mrtve točke. Moramo prihvatiti da dio problema leži i na nama koji se bavimo sportom, moramo biti bolje organizirani i bolje koordinirati pokušaje da približimo sport mainstreamu.
Ako se sada osvrnete natrag dali bi i šta mijenjali u svom sportskom životu ?
Uvijek postoje stvari koje bi mogle biti bolje ali generalno govoreći, volim ono što radim i to nikada ne bih mjenjao.
Na koju stvar u životu ne bi nikad pristali ?
Prodati meč u ringu.
Koji su najpoznatiji borci, s kima ste do sada surađivali ?
Uf pa trenirao sam bar u nekoj fazi karijrere ili njihovih početaka
Gorana Borovića, Emila Zoraja, Mladena Brestovca, Ivana Gluhaka,Jasmina Bečirovića, Sanela Muslića, Stipana Radića, Boglarku Brunner, Srđana Špirka.
Ko je Leon Beneta kad nije u ringu ?
Easy going osoba koji voli dobru hranu i dobro društvo!
Kako bi sebe opisao u tri rečenice ?
Teško mi je o sebi pre dugo se bavim drugima 
Na koji uspjeh u životu ste najviše ponosni ?
Nastup na Lumpiniju, kada sam počeo sa trenerskim poslom to mi se činilo kao san, ne mogu zaboraviti osjećaj kada smo nastupali tamo, kao ostvarenje dječačkog sna.
Koja je vaša omiljena hrana ?
Jako volim thai hranu a odmah poslije toga grah, gulaš i čobanac 
Kako i sa čim punite svoje baterije od treninga posla i stresa ?
Volim kuhati , pročitati dobru knjiga i otići u kazalište ili kino
Šta bi se moralo dogoditi, da Leon Beneta napusti sport i totalno promijeni stil života ?
Moram priznati da je bilo trenutaka kada bih pomislio da se ostavim svega, ali mislim da ne bih mogao živjeti bez ovog stresa 
Vaša poruka našim čitateljima ?
Želim Vam svima sretan Božić i uspješnu 2018-u!

Hvala vam na razgovoru i sve najbolje unaprijed !

Milan Krušič