S Adrianom Vuković sreo sam se prošlog mjeseca u Umagu, neposredno prije njenog 7. amaterskog MMA meča, gdje se zagrijavala sa svojim ocem i trenerom Željkom Vukovićem. Iskoristio sam prigodu i ovoj simpatičnoj šesnaestogodišnjoj djevojčici, koja je s petnaest godina postala BJJ, Grappling i MMA prvakinja svijeta, postavio nekoliko pitanja, a odgovori su bili više nego li simpatični i zanimljivi…
Fight-Madness.com: Adriana reci možeš li se ukratko predstaviti i reći nešto o sebi?
Adriana Vuković: Dolazim iz Đakova, malog gradića u istočnoj Hrvatskoj, gdje sam uz tatu s 9 godina počela trenirati brazilski jiu-jitsu. Inspiracija mi je bio brat Denny, koji je bio prvi dječak koji je u Hrvatskoj počeo trenirati ovaj borilački sport (2006.) i u to vrijeme bio nepobjediv. Osim njega, BJJ treniraju i moja mlađa sestra Ivona, kao i mlađi brat Stjepan.
Trenutno imam plavi pojas s 3 crtice, kojeg sam dobila od mog BJJ instruktora Roberta Atalle, vlasnika „Rio Grappling Club“ akademije.
Nakon što je tata u Đakovu pokrenuo i Muay thai klub, počela sam trenirati i taj borilački sport, tek da pravim društvo jednoj djevojčici koja je također došla na trening.
Kada me je tata s 14 godina odveo na Prvenstvo Hrvatske u MMA, vjerovao je da mogu pobjediti znatno starije i teže djevojke nego što sam ja, a ja jednostavno nisam mogla dočekati da vidim koje će to djevojke biti Unatoč tome što sam odmah u prvoj borbi zaradila slomljeni nos, kojeg sam si sama namjestila, uspjela sam osvojiti prvo mjesto i od tada je moja priča krenula u tom smjeru… Od tada do danas nastupala sam u 8 borilačkih disciplina: brazilian jiu-jitsu (gi/no-gi), grappling (Gi/No-Gi), kickboxing, full contact, K-1, muay thai, boks i MMA. Sada sam u Zagrebu, gdje idem u školu i treniram. Trenutni prioritet mi je boks jer to mi je nova ljubav , za koju sam neizmjerno zahvalna mom prvom treneru boksa Damiru Lepoši iz BK „Slavonija“ Osijek, pa mi je želja i u ovome borilačkom sportu napredovati.
Fight-Madness.com: Kako izgleda tvoj radni dan?
Adriana Vuković: Dok nisam otišla u Zagreb, bilo mi je znatno lakše, jer prazne hodove od kuće do treninga rješavao je tata, taksirajući . Sada je to ipak malo teže, poglavito kada sam u popodnevnoj smjeni, pa moram dogovarati prijepodnevne treninge i putovati do dvorana.
Inače, boks treniram kod trenera Nikole Švalja u BK „Titan Gym“, BJJ u klubu „Black Dragon“ Alliance, dok hrvanje, grappling i MMA radim s tatinim prijateljem Zlatkom Klarićem. Uglavnom riječ je o nekoliko sati treninga dnevno i nije mi lagano, poglavito jer često putujem s treninga na trening. Kada sam vikendom kod kuće, iskoristim prigodu pa spariram s prijateljima u BJJ klubu „Triangle“ i trenerom Davorom Počijakom, kao i u Muay thai klubu „Blitz“ kod trenera Danijela Šimundića, a onda još malo s tatom poradim na taktici i tehnici.
Fight-Madness.com: Osjećaš li tremu prije borbe ili meča?
Adriana Vuković: Nikada nisam nervozna prije borbe ili meča, niti u jednoj disciplini, poglavito ne kada je MMA u pitanju, jer tek sam tu kod kuće i mogu „pucati iz svih oružja“. Nemam tremu čak niti kada znam da su protivnice znatno starije i teže, što se često i događa, jer nema mnogo djevojaka koje treniraju borilački sport, posebno ne boks, BJJ i MMA. Jednostavno ne mogu dočekati da borba ili meč krenu, kako bih mogla pokazati što znam. Unatoč tome što niti jedan poraz nije ugodan, za sada mi je još uvijek važnija prezentacija dobre tehnike i superiornosti u meču s ciljem daljnjeg napretka, nego li sama pobjeda, jer ovo je još uvijek amaterska razina. Prema protivnicama sam uvijek korektna i fer, respektiram svaku, no ne bojim se niti jedne.
Fight-Madness.com: Kako provodiš slobodno vrijeme?
Adriana Vuković: Pa zapravo i nemam baš mnogo slobodnog vremena, da bi se moglo reći da ga provodim, jer kada nemam treninge onda učim. Ponekad iziđem s prijateljicama u grad, a kad sam u Đakovu vrijeme provedem u šetnji s obitelji, kod bake i sestrični Ane i Katarine, te u igri sa svojom ljubimicom južnoafričkom mastificom Rikkom.
Fight-Madness.com: Tvoja omiljena hrana?
Adriana Vuković: Moja omiljena hrana su pizza, lazanje i bakine palačinke, a od pića volim vodu i sok od marelice. Znam da bih zbog intenzivnih treninga trebala sve to malo pojačati s određenom dopunskom prehranom, ali za mene je to trenutno preskupo.
Fight-Madness.com: Tko je tvoj MMA uzor?
Adriana Vuković: Definitivno Jon Bones Jones. Ženski MMA ne pratim, pa me i ne zanimaju.
Fight-Madness.com: Tvoj omiljeni trener?
Adriana Vuković: Teško je to reći, jer svaki od njih je na svoj način ostavio traga u mojoj dosadašnjoj karijeri. No, svakako želim istaknuti Damira Lepošu, mog prvog trenera boksa, kojega sam zavoljela kao svog djeda kojega više nemam i jako mi teško pada to što više nisam s njim, jer sam odselila u Zagreb. Osim njega, obožavam trenirati sa Zlatkom Klarićem i u narednim MMA borbama, ako do njih dođe, voljela bih ga vidjeti u svome kutu.
Fight-Madness.com: Tvoja najdraža titula?
Adriana Vuković: Definitivno zlatna medalja na IBJJF Svjetskom prvenstvu u brazilskom Jiu-Jitsu (Long Beach, 2014.), gdje sam nastupila u Juvenile dobnoj skupini. Najdraža zato, što sam ju poklonila mome tati koji me je uveo u svijet borilačkih vještina i to upravo s BJJ, ali i zbog brata koji je možda umjesto mene to trebao postati, da je bilo više sreće. On je početkom ove godine imao tešku ozljedu koljena, zbog čega je morao propustiti Prvenstvo Europe i svijeta, gdje bi, sigurna sam, imao zapaženu ulogu.
Fight-Madness.com: Koji su tvoji planovi u sportu?
Adriana Vuković: Trenutno sam fokusirana na situaciju u Domovini, gdje želim što uspješnije završiti srednju školu, kako bih mogla upisati Kineziološki fakultet, jer to mi je zaista želja. Međutim, nakon povratka iz Montreala, gdje sam ove godine boravila na poziv jednog od najpoznatijih MMA trenera današnjice Firasa Zahabia, inače vlasnika poznate „Tristar MMA Akademije“, i s kojim sam ondje trenirala, pojavile su se još neke opcije. Naime, tata je s Firasom sklopio dogovor da on bude moj MMA trener i manager, te da skrbi o mojoj daljnjoj karijeri. To je sigurno velika čast, jer on je manager samo trojici boraca, Georges St Pierru, Roryu MacDonaldu i još jednom kojem se ne mogu sjetiti imena. Da sam mogla odmah ostati u Montrealu, živjela bih za početak s njegovom obitelji u kući, što mi je čovjek ponudio. Međutim, to se nije tako brzo moglo organizirati, jer nastavak školovanja u Montrealu i komplicirana viza za francusku pokrajinu Quebec su veliki problem. S obzirom na to, svi su moji kratkoročni planovi za sada vezani za Hrvatsku. A kasnije, tko zna…
Fight-Madness.com: Želiš li se zahvaliti nekome?
Adriana Vuković: Da, hvala. Voljela bih se zahvaliti mom jedinom ozbiljnom sponzoru – KORAL Europe i njegovim vlasnicima Luciu Emiliu Zichelli i Andrei Fiorentino, koji su stali uz mene nakon pobjede na Prvenstvu Europe u BJJ i od tada smo nerazdvojni. Uvelike mi pomažu u BJJ premi i odlascima na natjecanja, a to je ono što najviše košta. U Hrvatskoj još uvijek nemam sponzora.
Više o Adriani Vuković i njenim sportskim rezultatima možete vidjeti na njenoj Facebook stranici:
https://www.facebook.com/pages/Adriana-Vukovi%C4%87/554744024596281?ref=hl
a možete ju sljediti i na njenom Twitter profilu: @AdrianaVukovich
